Šta je diversifikacija investicionog portfelja: suština i primjeri

Diverzifikacija portfelja: kako osigurati investicije. Danas je svijet ušao u sferu još jedne destabilizacije, a to nije moglo a da ne utiče na berzu. Još jučer naizgled pouzdane hartije od vrijednosti (akcije, obveznice itd.) koje koštaju mnogo novca i donose stabilan profit, danas naglo padaju u cijeni. Stoga bi investitori trebali biti spremni na oštre promjene tržišnih uslova. A da biste to učinili, diverzificirajte svoj investicijski portfolio kako biste sveli svoje finansijske rizike na minimum. https://articles.opexflow.com/investicii/investicionnyj-portfel.htm

Diverzifikacija investicionog portfelja – šta je to jednostavnim riječima

Koncept diverzifikacije je prilično širok. To može značiti proces proširenja obima preduzeća u cilju povećanja profita. Diverzifikacija investicionog portfelja podrazumeva strategiju upravljanja mogućim rizicima prilikom sticanja sredstava na berzi. On predviđa raspodelu imovine (akcije, obveznice ili drugi instrumenti) na takav način da rizici za vlasnika portfelja uvek ostanu što je moguće minimalniji.

Investicioni portfolio je sredstva koja se prikupljaju na način da njihova profitabilnost u najvećoj mogućoj meri ispunjava ciljeve i ciljeve koje je postavio njegov vlasnik. Investicioni portfelji mogu uključivati ​​ne samo skup instrumenata koji se koriste na berzi (akcije fondova kojima se trguje na berzi,
fjučersi , akcije, obveznice, itd.), već i valutu, plemenite metale, nekretnine, depozite u raznim bankama, itd. i tako dalje.

Istovremeno, rizik za investitora je situacija u kojoj on ne dobije nivo prihoda koji je planirao prilikom sastavljanja portfelja, pa čak i gubitak dijela uloženih sredstava. Diverzifikacija investicionog portfelja omogućava i omogućava kupovinu od strane investitora ne jednog instrumenta, već kupovinu sredstava u različitim kategorijama koje su malo povezane jedna s drugom. Ovo vam omogućava da nadoknadite pad prihoda u jednoj oblasti zbog profitabilnosti drugih pozicija. Istovremeno, treba imati na umu da kupovina imovine (udjela) različitih kompanija nije uvijek diverzifikacija. Na primjer, ako investitor kupi dionice Chevrona, Gazproma i Totala, onda to neće biti diversifikacija, jer sve ove kompanije, uprkos činjenici da su registrovane u različitim zemljama, posluju na zajedničkom tržištu nafte i plina. A reakcija tržišta na bilo koji događaj će nužno utjecati na svaki od njih. Međutim, ako se portfelj formira od dionica različitih kompanija koje posluju u nepovezanim oblastima, na primjer, proizvodnja nafte i plina, građevinarstvo, IT tehnologije, itd., tada će se rizici negativnih promjena na tržištu za njih istovremeno pokazati kao biti minimalan.

Koji je optimalni investicijski portfolio

Ne postoji jednoznačan odgovor na pitanje – koji je optimalni portfolio ulaganja? Svaki investitor ima svoje zahtjeve za investicionim portfoliom, koji zavise od ogromnog broja faktora, kao što su horizont ulaganja, postavljeni ciljevi, finansijska solventnost itd. Dakle, radije se ne radi o optimalnom, već o dobro izbalansiranom investicionom portfoliju. Investitor može dobiti takav portfolio ako je pravilno diversifikovan. Kada će profitabilnost i rizici u tome ispuniti želje investitora u najvećoj mogućoj meri. Istovremeno, svaki od investitora će imati svoj očekivani prihod i prihvatljive rizike. Gore navedeno može se ilustrovati sljedećim uslovnim modelom. Uzmimo tri glavne “vrste investitora”:

Konzervativni investitori

Takvi investitori, prije svega, žele sačuvati svoju imovinu i zaštititi je od inflatornih procesa. Stoga će se za njih diversifikacija sastojati u sticanju najpouzdanije imovine (obveznice, dionice, itd.) stabilnih, velikih kompanija.

Umjereni investitori

Spremni su krenuti u rizična ulaganja kako bi povećali svoje prihode. Ali glavni cilj takvih investitora je i dalje da akumuliraju kapital (u okviru postavljenih ciljeva) za 10-20 godina. Stoga u njihovim investicionim portfeljima dominiraju akcije širokog tržišta, a na njemu su zastupljeni gotovo svi sektori privrede.

Agresivni investitori

Takvi investitori pokušavaju brzo dobiti visoke prinose, pa stoga lako idu na povlačenje svog investicijskog portfelja. Za takve investitore, diversifikacija će biti u rizičnim investicijama.

Venture investicija je ulaganje u koje se ulaže u nekoliko obećavajućih (ali prilično rizičnih) projekata u ranim fazama njihovog formiranja.

Sa velikom vjerovatnoćom, 8 takvih projekata od 10 će propasti. Ali prihodi dobijeni od uspješno realizovanih projekata u potpunosti će pokriti gubitke i donijeti značajnu dobit.

Kako izgraditi svoj investicijski portfolio

Stoga, prije nego počne formirati svoj investicijski portfolio, trgovac/investitor prije svega mora odlučiti o ciljevima kojima teži i strategiji koju će koristiti. Ciljevi mogu biti najrazličitiji – od sticanja imovine (stana, kuće, skupog auta, itd.), do plaćanja školovanja djece ili ostvarivanja dodatnih prihoda nakon odlaska u penziju. Na primjer, investitor koji ima 25-30 godina odlučio je da za sebe formira penzioni fond. Pred njim je 30-40 godina. Stoga on mora formirati investicioni portfolio sredstava koja su već pokazala dobre i stabilne prinose tokom dužeg vremenskog perioda. Istovremeno, čak i neko povlačenje dionica, na kratak period, neće posebno utjecati na takav portfelj, jer će pred nama biti sasvim dovoljan period, tako da se stabilizuju i nastave da rastu. U isto vrijeme, ako je period ulaganja relativno kratak, 2-4 godine, tada se portfelj za njih najbolje formira od dionica s visokom stabilnošću, iako s ne najvišim nivoom prihoda (obično su to obveznice ”
blue chips “). Nakon utvrđivanja ciljeva i metoda, investitor počinje da formira portfolio, birajući sredstva koja su mu potrebna sa odgovarajućim parametrima. Tokom ovog perioda možete pribjeći nekoliko nivoa diverzifikacije odjednom:

Po privrednom sektoru

Koje se pak, iako prilično uslovno, dijele na ustaljene sa stabilnim prinosima. I nove, sa visokim stepenom inovativnosti, koje nose rizike, ali uz uspešna ulaganja, mogu doneti veoma visok prihod onima koji su na vreme videli njihov potencijal.

Po kompanijama

Sticanje dionica određenih kompanija. Izbor koji od investitora zahteva duboko poznavanje tržišnih uslova, sposobnost navigacije indikatorima i duboku intuiciju. Pri kupovini hartija od vrijednosti treba obratiti pažnju na to da jedna imovina ne zauzima više od 10% investicionog portfelja, a jedan sektor privrede ne prelazi 20%. Diverzifikujte svoj portfolio investicija jednostavnim rečima: https://youtu.be/CA7d9VSi7NE

Šta je suština diverzifikacije prilikom ulaganja

Danas usvojena teorija „portfolija“ je metodologija koja vam omogućava da odaberete sredstva koja donose najveći mogući prihod uz minimalne rizike. Prema njenim riječima, da bi se uspješno upravljalo rizicima u investicijama, može se investirati kroz diversifikaciju. Dakle, ako kombinujete rizičnu i stabilnu imovinu, možete kreirati uravnotežen portfolio. Na primjer, uz dionice možete kupiti i obveznice. Istovremeno, ukupni rizik ulaganja će biti znatno manji nego u slučaju kupovine pojedinačnih instrumenata. Teorija takođe kaže da se sredstva moraju uskladiti u sektorima privrede koji su međusobno potpuno nepovezani. Na primjer, recimo da vrijednost nekih vrijednosnih papira naglo pada zbog povećanja cijena određenih sirovina, dok drugih naglo raste.

Vrsta investicionog portfelja – 50 do 50

U ovom portfelju 50% uloženih sredstava ulaže se u kupovinu akcija, a 50% u obveznice. Istovremeno, interno stečena imovina je takođe diversifikovana, pa ako je većina dionica u vlasništvu američkih kompanija, onda je u obveznicama najveći dio u vlasništvu kineskih ili ruskih preduzeća.
Na primjer: Dionice u iznosu od pedeset posto portfelja:

• TSPX (američki blue chips) – 30%
• TMOS (ruski plavi čips) – 5%
• VTBE (akcije kompanija u drugim zemljama) -15%
• Obveznice u iznosu od pedeset posto portfelja:
• OFZ (obveznice Ministarstva finansija Ruske Federacije) – 30%
• FXRU (valutne obveznice ruskih kompanija) — 10%
• FXRB (valutne obveznice ruske kompanije sa zaštitom od promjena kursa) – 10%.

Vrsta investicionog portfolija – “Napredni portfolio”

Ovaj tip ima delimičnu sličnost sa „večnim portfoliom“, ali ima i značajne razlike od njega. Prije svega, to uključuje ulaganja u nekretnine i takozvane alternativne – kriptovalute, kovanice, marke, umjetnička djela, antikvitete.
Može izgledati ovako:

• Učešće – 25%.
• Paket obveznica – 25%.
• Plemeniti metali – 20%.
• Nekretnine – 20%.
• Ostale alternativne investicije – 10%.

Vrsta investicionog portfelja – “Valuta portfolio”

Takav portfolio investicija sastoji se isključivo od valuta i nije pogodan za stvaranje realnog dodatnog prihoda ili akumulaciju kapitala. Ali takav portfolio je odličan za uštedu uloženih sredstava. A, ako investitor planira da svoje buduće troškove pravi iz ovog portfelja, onda nema potrebe za konverzijom valuta.
Kako kreirati investicioni portfolio, diversifikacija portfelja, alokacija sredstava: https://youtu.be/L6AzLPWEUZI

Rebalans je mehanizam za sprečavanje povećanja rizika za investicioni portfolio

U procesu rada, odnos sredstava unutar investicionog portfelja može se značajno promeniti. To se dešava zato što vrijednost različitih sredstava u portfelju varira neravnomjerno. Neki od njih će poskupjeti mnogo brže, a ako se ništa ne preduzme, onda se u nekom trenutku može dogoditi da samo jedna klasa imovine počne činiti većinu vrijednosti investicionog portfelja. I naravno, kao rezultat takve neravnoteže u investicionom portfelju, rizici će se povećati. Kako bi izbjegao takvu situaciju, investitor treba periodično rebalansirati svoj investicijski portfolio. Zašto je potrebno uzimati profit od rastuće imovine i koristiti te iznose za sticanje imovine koja ne raste tako aktivno ili čak propada dok se portfolio ponovo ne izbalansira. Ako se stanje unutar investicionog portfelja promijeni u malom rasponu (1–3%), onda se u portfoliju ništa ne može promijeniti. Ako je ravnoteža poremećena za više od 10%, onda je potrebno izvršiti rebalans portfelja i vratiti ga na prvobitni nivo koeficijenta aktive.
Kao primjer:
Pretpostavimo da je početni portfolio investitora imao omjer dionica i obveznica od 70/30. Odvojeni dio dionica je poskupio i sada je taj odnos već 80/20. Da bi vratio portfelj u prvobitno stanje, investitor mora ili kupiti više obveznica ili prodati dio dionica. Istovremeno, treba imati na umu da svrha rebalansa nije povećanje profitabilnosti investicionog portfelja, već smanjenje njegovih mogućih rizika.